Magnezijum - deficit i suplementacija

Autor: dr Slavica Krstić Berar

Magnezijum je jedan od minerala neophodnih za mnogobrojne fiziološke procese u ljudskom organizmu. Uprkos tome, još uvek se ne pridaje dovoljno značaja upotrebi ovog minerala, i takođe, retko se posumnja na njegov nedostatak kada postoji neki problem sa zdravljem.

Simptomi koji ukazuju na nedovoljan unos magnezijuma mogu biti grčevi u mišićima, grčevi mimične muskulature lica, nesanica, hronični bolovi nejasnog porekla.

Muči vas konstantan umor, ne možete dobro da se skoncentrišete na vašem radnom mestu, narušena vam je pažnja. Često ste razdražljivi, nervozni i pod stresom, brzo planete, ovo su samo neki od signala da imate nedostatak magnezijuma. U tom slučaju trebate obavezno da se prekontrolišite kod vašeg lekara, da biste potvrdili da li su u pitanju simptomi nedostatka magnezijuma.

Od ukupno šesnaest minerala koji su neophodni našem organizmu, ovaj mineral po samom udelu u tkivima zauzima visoko četvrto mesto. Oko 50 odsto ovog elementa nalazi se u našim kostima, a ostatak je smešten u mekim tkivima, ćelijama i telesnim tečnostima.

Čovek bi u proseku trebalo da ima od 20 do 28 g magnezijuma u organizmu. Ovaj izuzetni mineral učestvuje u više od 300 različitih biohemijskih procesa, između ostalog održava naše nervne, mišićne ali i odbrambene funkcije, reguliše ritam srca i zajedno sa kalcijumom utiče na čvrstinu kostiju. Magnezijum u organizmu služi za aktivaciju brojnih enzima u telu, bez njega ne bi bila moguća transformacija ugljenih hidrata, masti i proteina u energiju.

Nedostatak magnezijuma u organizmu dovodi do brojnih metaboličkih poremećaja, a naročito pogoduje nastanku dijabetesa. Njegov deficit najbolje nadomešćuje hrana bogata magnezijumom ali značajnu ulogu imaju i suplementi.

ŠTA UZROKUJE NEDOSTATAK MAGNEZIJUMA

Nekoliko bitnih faktora utiče na nedostatak magnezijuma u organizmu: Kao prvo većina ljudi ga dosta slabo apsorbuje, a njegove zalihe u telu se lako izlučuju putem urina. Nezdrava gazirana pića i slični napici iscrpljuju gotovo sve naše rezerve, kako magnezijuma tako i kalcijuma iz kostiju i iz mekog tkiva već nekoliko sati nakon konzumiranja.

Pored nekvalitetne ishrane (izgladnjivanje, prevelike količine mleka i ostalih mlečnih proizvoda, dosta masnije hrane, „mekane“ voda, premalo belančevina), kao i neurednog načina života, javlja se takođe i nedostatak magnezijuma kod dece tokom njihovog rasta i razvoja. Čest je slučaj da se smanji i magnezijum u trudnoći, kao i usled usled povraćanja, dijareje, hroničnog oboljenja bubrega, poremećaja u organima za varenje, prekomernog znojenja.

Stres je takođe jedan od uzročnika manjka magnezijuma u telu, a do problema dovode i pojedini medikamenti kao što su hormoni, analgetici, antiinflamatorni lekovi. Tome doprinose i štetne životne navike poput pušenja cigareta, konzumiranja alkoholnih pića i prevelike količine crne kafe i čajeva.

NADOKNADA MAGNEZIJUMA

Nedostatak magnezijuma uvek je najbolje je nadoknaditi prirodnim putem, konzumiranjem određenih namirnica.Na prvom mestu, to je zeleno lisnato povrće, kao što su spanać, blitva i kelj. Po visokom sadržaju magnezijuma poznati su i orašasti plodovi poput badema, brazilski i indijski orah, semenke suncokreta.

Osim ishranom nedostatak magnezijuma u organizmu mogu nadomestiti i suplementi i šumeće tablete magnezijuma. Vodite računa o dnevnim unosima:

  • Deci se preporučuje konzumiranje do 170 miligrama tokom dana,
  • Mladiim osobama najviše do 350 miligrama tokom dana,
  • Ženama do 280 miligrama tokom dana,
  • Trudnicama i dojiljama najviše do 350 miligrama tokom dana,
  • Muškarcima do 350 miligrama g dnevno.

Izuzetno je teško predozirati se magnezijumom, ali to se može desiti osobama koje imaju poremećen rad bubrega koji su zaduženi za izbacivanje viška ovog minerala iz tela. U rizičnoj grupi su i oni koji konzumiraju veliku količinu magnezijumskih suplemenata.

Razmatramo činjenicu da postoje različite vrste magnezijuma dostupne u suplementima, svaka sa specifičnim karakteristikama koje utiču na nivo apsorpcije u organizmu, kao i na preporučene dnevne doze. Ova raznolikost omogućava prilagodljivost terapije u zavisnosti od specifičnih potreba pacijenta.

Prvo, važno je napomenuti da se magnezijum može prezentovati u obliku oksida, citrata, glicinata, taurata i drugih jedinjenja. Svaka od ovih formi ima različitu biodostupnost, što znači da organizam može apsorbovati različite količine magnezijuma iz svake od njih.

Na primer, magnezijum oksid je često prisutan u suplementima zbog svoje relativno visoke koncentracije magnezijuma po gramu. Međutim, njegova apsorpcija je ograničena, zbog čega se preporučuju veće doze u cilju postizanja željenih nivoa u organizmu. Suprotno tome, magnezijum citrat i glicinat imaju veću biodostupnost i bolje se apsorbuju, što omogućava efikasniju suplementaciju sa manjim količinama.

Važno je naglasiti da su preporučene dnevne vrednosti magnezijuma individualne i zavise od faktora kao što su starost, pol, nivo fizičke aktivnosti i eventualne hronične bolesti. Stoga, pre nego što se preporuči određena doza, neophodno je uzeti u obzir specifične karakteristike svakog pacijenta.

U zaključku, odabir adekvatnog oblika magnezijuma u suplementima, uzimajući u obzir razlike u apsorpciji i preporučenim dnevnim vrednostima, predstavlja ključni faktor u obezbeđivanju optimalne terapije za svakog pacijenta.

 

 

Autor teksta, dr Slavica Krstić Berar,  je osnivač ordinacije “Porodični lekar Slavica” iz Novog Sada.